Zanimljivo

KILIBARDA OTKRIVA: ZATVORIM SE U SOBU I PLAČEM

Objavljeno: 26.02.2017 | 18:29Izvor: Puls

Mariju Kilibardu, udatu Radmanović, prepoznajemo po širokom osmehu i pozitivnoj energiji. Svi koji je poznaju kažu da je veliki laf koji ume da zasmeje ljude, da se zabavi i podigne atmosferu. Sa njom nikada nije dosadno i ona uvek ima neku dobru šalu u rukavu.

Osim harizme, krasi je i neverovatna lepota, pa nije ni čudo što je jedna od omiljenih TV lica i što je osvojila srce košarkaša Vladimira Radmanovića, kome je rekla sudbonosno “da“ u julu prošle godine.

Njih dvoje zakleli su se na večnu ljubav pred bogom, dok je veliko svadbeno slavlje u poslednji čas odloženo zbog problema u porodici.

Voditeljku smo sreli na manifestaciji organizacije “Nurdor“, i to 15. februara, dana koji je posvećen deci oboleloj od raka.

Ovo je nacionalno udruženje roditelja dece obolele od raka koje pruža emotivnu, materijalnu i praktičnu podršku, a Marija je želela da da svoj doprinos.

Iako se još nije ostvarila u ulozi majke, te retko priča o intimi, ne krije da izuzetno voli decu i da saoseća sa svim teškoćama mališana, posebno kada su u pitanju najteže ljudske sudbine.

- Najslabija sam na decu. Sve što doživljavamo u svakodnevnom životu kao velike probleme i teške momente nije ništa naspram dečje bolesti. Tu smo svi bolećivi. Oni su tek na početku nekog svog puta i trebalo bi da budemo uz njih i da ih poguramo. Dugačak je to put - kaže Marija Radmanović za “Blic puls“.

Iako ništa što se dešavalo u njenom životu ne može da se poredi sa bolom kroz koji prolaze bolesna dečica, i Marija je imala teške momente. Ne voli da ih se priseća i javno otkriva kakvi su bili, ali priznaje:

- Imala sam i ja probleme u životu. To što si ti pozitivan ne znači da nemaš probleme, već da se na sebi svojstven način koji si sam izabrao boriš s njima.

A ona, ističe, u svom bolu voli da je sama. Okruži se sa četiri zida i pati u tišini. Iako niko na prvi pogled to ne bi zaključio, ume da pusti suzu... A ponekad isplače i reku suza.

- Imam fazu kada se isplačem. Zatvorim se u sobu, pustim neku tužnu muziku, ridam, ridam do iznemoglosti i onda obrišem suze i kažem sebi: “Ajmo dalje, ovo nije ništa naspram onoga šta se dešava oko mene”. Trudim se da budem zahvalna prvenstveno za ono što imam i da iz te zahvalnosti možda brže nađem izlaz iz neke situacije za koju u tom datom momentu mislim da je problem. Tada znam da taj problem nije ništa - podelila je sa nama Marija.

Nju je upravo taj pozitivan duh koji neguje uvek terao da ide dalje. Ona smatra da ako ne pokazuje emocije, da to ne znači da ih nema, odnosno da ih glumi.

Jednostavno, svako ima pravo da se sa svojim bolom nosi kako želi, a ona je našla put koji najviše prija izlečenju njene duše.

- Uvek me je pozitivan duh terao dalje. To nije fraza. Ja verujem u onu krilaticu - kako zračiš tako i privlačiš. I kada je teško, malo stisneš zube, nabaciš osmeh. To ne znači da si lažnjak, već da ćeš dostojanstvenije da preguraš neke teške momente i da će možda oni proći brže - zaključuje Marija Radmanović.


Pratite najnovije vesti putem naše Facebook stranice, Twitter-a ili preko Android aplikcije na vašim telefonima.

  Facebook Komentari
Pratite nas na facebook-u