Kad za nekoga kažete da je mangup, najčešće to mislite u pozitivom smislu - kao, baš je šmeker. Međutim, davne 1886. godine u Srbiji je ova reč imala sasvim drugačije značenje, čak je postojao zakon koji se ticao baš samih mangupa.
I uopšte nije bio laskav.
Zakon, koji već duže vreme kruži društvenim mrežama, mangupe definiše kao stoku koja "tumara kojekuda" a gazde nigde nema.
"Mangup stoka deli se na krupnu, sitnu i odojčad. a) pod krupnom mangup-stokom razume se: vo, krava, june, konj, kobila, omica, magarac, mazga itd. b) pod sitnom mangup-stokom razume se: vepar, krmača, ovan, jarac, koza, samsov, ker, rt, čobanski pas itd", stoji u zakonu koji je donet petog aprila 1886. godine.
Ovom odredbom predviđena je i kazna za nesavesnog gazdu mangupa o kom je računa vodila opštinska vlast.
"Gazda mangupa, ako se pronađe, dužan je platiti ne samo štetu i troškove na ranu i čuvanje mangupa, no i troškove za obznanu u novinama i druge, ako bi ih bilo", navedeno je.
Zanimljivo je da isto značenje ima još jedna reč koju danas koristimo u drugom kontekstu - bitanga.
"Bitanga – kljuse koje se nađe u selju ili u polju, a ne zna se čije je", definisano je u Vukovom rečniku. Tako da bi kod Vuka film "Bitanga i princeza" imao sasvim drugo značenje.
Pratite najnovije vesti putem naše Facebook stranice, Twitter-a ili preko Android aplikcije na vašim telefonima.