Ekonomija

KAKO SU HITLER I USTAŠE UNIŠTILI JUGOSLAVIJU: Bombama je ubijeno 10.000 Srba, a od ustaškog NOŽA 100 PUTA VIŠE!

Objavljeno: 06.04.2015 | 22:11Izvor: Telegraf.rs

U krvavom napadu Nemačke na Jugoslaviju i bombardovanju Beograda poginulo je više od 10.000 ljudi, zemlja je razorena i podeljena, dok su kralj i pojedini članovi vlade evakuisani iz kraljevine

Pre 74. godine Adolf Hitler naredio je napad na Kraljevinu Jugoslaviju koji je nosio šifrovano ime „Operacija 25“, a ona je izvedena iz više pravaca. U prvim danima ovog napada bombardovan je Beograd u operaciji simboličnog naziva “Kaznena odmazda”, krenuo je Aprilski rat, a nakon toga Jugoslavija je kapitulirala, kralj i vlada su pobegli iz zemlje, koja je podeljena u više delova!

Napad je izvršen kopnenim putem, iz više pravaca. Nemačke, italijanske i mađarske trupe prodrle su na teritoriju Jugoslavije iz pravca Italije, Austrije (tada već u sastavu Trećeg rajha), Mađarske, Rumunije, Bugarske i Albanije. U isto vreme otpočeo je i nemački napad na Grčku pod kodnim nazivom operacija Marita.

KRALJEVINA ZA PATIKE: Rastužiće vas šta se zaista 6. aprila ’41. događalo u Beogradu (FOTO) (VIDEO)

Rat je završen 17. aprila 1941. godine kapitulacijom, okupacijom i podelom Jugoslavije. Kraljevska porodica i pojedini predstavnici vlade otišli su u egzil u Ujedinjeno Kraljevstvo.

Pravci napada na našu zemlju tokom Aprilskog rata. Foto: Wikimedia Commons/DIREKTOR

Pravci napada na našu zemlju tokom Aprilskog rata. Foto: Wikimedia Commons/DIREKTOR

Na vest da je u Jugoslaviji izvršen državni udar, Hitler je naredio da se smesta sazove ratni savet na kojem je dogovoreno da se pored planiranog napada na Grčku simultano izvede i napad na Jugoslaviju. Na taj način sprečilo bi se eventualno povlačenje Jugoslovenske vojske prema Grčkoj i stvaranje drugog Solunskog fronta, kao što se dogodilo u Prvom svetskom ratu.

Hitlerov plan napada na Jugoslaviju imao je šifrovano ime „Operacija 25“, ili „Uputstvo broj 25“ ili jednostavno „Direktiva broj 25“. Ona je sačinjena zajedno sa planom Marita koji je predviđao nemačko-italijanske napade na Grčku. Taj Hitlerov plan kršio je odredbe koje su određene Protokolom o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu i Garantnim notama.

Foto: Wikipedia/Franklin D. Roosevelt Library

Foto: Wikipedia/Franklin D. Roosevelt Library

EKSKLUZIVNE FOTOGRAFIJE: Ovako se kralj Petar II ponašao u Aprilskom ratu! (FOTO)

Jugoslovenska ratna komanda izradila je plan odbrane od Nemaca pod šifrovanim imenom „R-41“.Celokupna vojska bila je raspoređena duž granica prema Rumuniji, Bugarskoj, Albaniji, Austriji i Mađarskoj. Čitav jugoslovenski front je trebalo da brane 7 grupa armija i to: 1. Armija pod komandom generala Milorada Petrovića je trebalo da brani Makedoniju i južnu Srbiju, njoj je u ispomoći trebalo da bude 3. armija generala Milana Nedića, zatvarajući pravce oko makedonske granice i onemogućavajući Nemce da prodru u Srbiju.

Na severu prema Mađarskoj stacionirana je 7. armija generala Dušana Trifunovića a prema Hrvatskoj i Sloveniji su bile raspoređene 6. Nezavisna armija generala Dimitrija Živkovića i 2. armija generala Milutina Nedića (brata Milana Nedića).

OVAKO JE HITLER ŽELEO DA UNIŠTI SRBE: Angažovao je Albance da KOLJU i UBIJAJU po Srbiji! (FOTO)

Beograd posle nemačkog bombardovanja 6. aprila 1941. godine. Foto: Wikimedia Commons/Das Bundesarchiv

Beograd posle nemačkog bombardovanja 6. aprila 1941. godine. Foto: Wikimedia Commons/Das Bundesarchiv

Prostor oko Kosova i Sandžaka je branila 4. armija generala Petra Nedeljkovića. Ona je takođe imala zadatak da u slučaju propasti armija, od svojih vojnika oformi četničku (gerilsku) grupu koja je trebalo da otpočne gerilski način ratovanja, sa zadatkom presecanja neprijateljskih komunikacija i uništavanja strateški važnih objekata kao što su mostovi, hidrocentrale, elektrana, pošte i telegrafske linije i dr. Njoj je kao oslonac bila podređena i 5. Nezavisna armija generala Vladimira Čukavca. Za vrhovnog zapovednika jugoslovenskih snaga određen je armijski general Dušan Simović (koji je vršio i ulogu predsednika jugoslovenske vlade). Iz penzije je vraćen vojvoda Petar Bojović i postavljen za pomoćnika (ujedno zastupnika) vrhovnog komandanta mladog kralja Petra II.

Novi predsednik vlade Dušan Simović pokušao je hitnim diplomatskim putem da umiri razjarenog Hitlera, uveravajući ga da će Jugoslavija ostati neutralna. On je zapravo pokušao da dobije na vremenu ne bi li pripremio kakvu-takvu odbranu, ali za to malo vremena ništa se ozbiljnije nije moglo učiniti po pitanju vojne angažovanosti u odbrani zemlje. Berlin nije čekao i prvi je pokrenuo ratnu mašineriju. Baš na dan venčanja Simovićeve ćerke, Nemci su bez objave rata napali Kraljevinu Jugoslaviju.

Nemačke trupe u Beogradu posle Aprilskog rata 1941. godine. Foto: Wikimedia Commons/Das Bundesarchiv

Nemačke trupe u Beogradu posle Aprilskog rata 1941. godine. Foto: Wikimedia Commons/Das Bundesarchiv

U noći između 5. i 6. aprila, Nemci se zauzeli Sip na Dunavu. Beograd je bombardovan u ranu zoru 6. aprila 1941. Hitler je bacio na Beograd razarajuće bombe od 1.000 kg, a sama operacija bombardovanja Beograda imala je simboličan nazov Kaznena odmazda. Već u prvom naletu pogođen je prvi civilni objekat u gradu – hotel Avala gde je poginuo i ministar jugoslovenske vlade Franjo Kulovec.

U toku bombardovanja 6. i 7. aprila poginulo je 10.000 Beograđana. Bačene su velike količine bombi na stambene četvrti, a porušena je i Narodna biblioteka Srbije u kojoj je izgoreo najveći deo materijala od neprocenjive vrednosti (kulturni genocid). Napadom na Beograd lično je zapovedao nemački general-lajtnant Aleksandar fon Ler čija je 3. vazduhoplovna flota izvršila bombardovanje grada. Nemačka avijacija je napala veće gradove poput Niša, Leskovca, Kragujevca, Novog Sada, Sarajeva, Mostar, Banja Luke i tako u potpunosti iznenadila pospane građane koji su tražili skloništa po podrumima ili gde god se moglo pobeći od nemačkih bombi.

Nemci su naročito precizno pogađali ciljeve jer su im to folksdojčeri omogućavali. Pre samog rata, iz jugoslovenskog vazduhoplovstva je pobegao kapetan Vladimir Kren (koji će kasnije postati pripadnik ratnog vazduhoplovstva NDH) sa planovima rasporeda vojnog vazduhoplovstva u čitavoj zemlji. Doprinos odbrani Beograda dala je Prva vazduhoplovna lovačka brigada JKRV čiji su se pripadnici iznad Beograda sukobili sa avionima Junkers Ju 87 („štukama“), koje su pratili Meseršmiti.

Prvi ratni dan je bio zapamćen i po tome što je jugoslovenska protivvazdušna odbrana oborila nemački izviđački avion blizu sela Donjeg Dušnika u južnoj Srbiji, a pilote koji su se spasili iskakanjem, žandarmi se sproveli u Niš. Jugoslovenska vlada izdaje proklamaciju o početku rata sa Nemačkom i odluku o opštoj mobilizaciji, ali ona je stigla suviše kasno. Sa vojno-strateškog položaja, Zemun je predstavljao značajan faktor pošto se tu nalazila Komanda ratnog vazduhoplovstva, Komanda ratne mornarice i aerodrom ispod Bežanijske kose.

Jugoslovensko kraljevsko ratno vazduhoplovstvo se prvo suprotstavilo brojčano nadmoćnijem neprijatelju. Jugoslovenski piloti koji su branili nebo iznad Beograda pokazali su izuzetnu hrabrost i požrtvovanje što je izazvalo divljenje i kod samog neprijatelja. Bombarderski pukovi su u više navrata uspešno bombardovali nemačke oklopne kolone koje su napredovale iz pravca Bugarske kao i na nekoliko neprijateljskih aerodroma na teritoriji Bugarske, Mađarske pa čak i Austrije.

Ima mnogo pitanja koja nikad neće dobiti odgovor, a pre svega šta je radila vlada od 27. marta do 6. aprila, a šta vojska i njeni komandanti. Ostaje kao činjenica, da je mobilizacija bila neefektivna i da je samo 11 divizija bilo raspoređeno pre ofanzive na njihovim defanzivnim pozicijama, da je plan odbrane bio nedovoljno organizovan, da vlada nije uspela da sačuva jedinstvo u invaziji, i da su Hrvati (većina), odustali od borbe i predavali svoje jedinice snagama Nacističke Nemačke. O tome govori podatak da se u Novooformiranoj Hrvatskoj vojsci od kojih su se, ubrzo po osnivanju Pavelićeve NDH, našli: 31 general, 228 pukovnika, 245 potpukovnika, 254 majora, 1.005 kapetana i 417 poručnika Jugoslovenske kraljevske vojske.

General Milan Nedić, kad je, pod Nemcima, stupio na čelo vlade „Narodnog spasa”, u svom prvom obraćanju srpskom narodu, 1. septembra 1941., rekao je: „Šesti april nije srpska, već jugoslovenska sramota”. Većina jedinica, uprkos želji da pruže otpor, nije bilo opremljeno da se suprodstave Nemačkoj vojnoj sili. Vojska Kraljevine Jugoslavije nije imala odgovor na Nemačke tenkove i štuke.

Foto: Arhivska fotografija

Foto: Arhivska fotografija

Ostaće kao svetli primer podvig pilota koji su se, uprkos činjenici da su bili slabiji, kako u brojevima, iskustvu i avionima, digli sa svojim avionima u nebo, i prkosili svojim herojstvom daleko nadmoćnijem neprijatelju.

Bombardovanje Beograda, koji je u skladu sa odredbama međunarodnog ratnog prava bio proglašen za „otvoreni grad“, što je značilo da neće biti branjen, samo je opet iskazalo činjenicu koliko su Fašisti slabo marili za sva ta prava međunarodnog ratovanja i svrstali Beograd na listu gradova koji su pretrpeli ogromnu štetu zbog njihovog bombardovanja. Na toj listi, koja počinje od Gernike, nalaze se i Roterdam, Pariz, London, i još mnogi drugi. Rezultat Nemačkog bombardovanja bio je kolaps u infrastrukturi i vrhovne komande, ali i gubitka Nacionalne Biblioteke, u kojima su se nalazili mnogobrojni spisi i dokumenti. Njihov gubitak je neprocenjiv.

Tim bombardovanjem, u stvari, rešen je ceo rat, jer je već prvog dana, sve što je imalo bilo kakav taktičko – strategijski karakter, i u vojnom i u civilnom pogledu, bilo razoreno i uništeno, tako da je država bila potpuno paralisana. Ima dokaza da su plakati o mobilizaciji, koja je proglašena tek 7. aprila, lepljeni u nekim gradovima, kao u Sarajevu, tek 12. aprila.

Dezorganizacija je bila takva, da niko nije znao dokle su Nemci stigli, a vlada nije znala čak ni da je kapitulacija potpisana. Simović je na nekoliko užurbanih sednica, sa kojih ne postoje ni zapisnici, obaveštavao vladu o stanju na frontu, sve dok im nije bilo rečeno da se evakuišu za Nikšić, odakle će se avionima prebaciti do Saveznika.

Foto: wikipedia/Mladifilozof, Трајан

Foto: wikipedia/Mladifilozof, Трајан

Patrijarh Gavrilo Dožić u svojim Memoarima tvrdi da se više „mislilo na spasavanje vlade i svojih porodica, nego o spasavanju države i naroda”.

Na kraju ipak, pad Jugoslavije bio je neminovan. Država je bila žestoko podeljena, armija nije bila spremna da se sukobi sa Nemcima, mobilizacija nije stigla na vreme, a sve planove koji su postojali za odbranu zemlje poremetili su pobune Hrvatskih armija i generala.

Posle rata, Jugoslavija je bila podeljena među silama Osovine. Hitler je okarakterisao Srbe kao glavne krivce za rat i podelio Srbiju na više okupacionih zona. Hrvati su dobili nezavisnost, i njihova država se prostirala od Slovenije pa do samog Beograda. Obuhvatala je današnjnu Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu i Srem. Sloveniju su podelili Italijani i Nemci (to je bila jedina teritorija koju su Nemci direktno okupirali), Bačku i Novi Sad dobili su Mađari, Bugari su dobili veći deo Makedonije i deo jugoistočne Srbije, Italijani su dobili Kosovo i preostali deo Makedonije i pripojili tzv. Velikoj Albaniji. Crna gora postala je Italijanski protektorat. Preostali deo Srbije je bio organizovan u tzv. državu pod generalom Milanom Nedićem. Ova država bila je Nemačka marioneta i bila je slabo poštovana od strane okupacionih snaga Nemačke. Jugoslavija će biti okupirana sve do 1945. godine.


Pratite najnovije vesti putem naše Facebook stranice, Twitter-a ili preko Android aplikcije na vašim telefonima.

  Facebook Komentari
Pratite nas na facebook-u