Društvo

NISKIM LJUDIMA NIŠTA NIJE VISOKO I NEDOSTIŽNO: Milan Grahovac o barijerama koje ruše mali! (FOTO)

Objavljeno: 06.05.2016 | 20:11Izvor: Telegraf.rs

U Srbiji ima oko 300 osoba izrazito niskog rasta, koje imaju problem sa mobilnošću, arhitektonskim barijerama i diskriminacijom ali kojima mnoge visoke osobe mogu pozavideti na borbi, upornosti i USPEŠNOSTI

“Nije bitno koliko si visok, bitno je na kojoj visini igraš!” Pružajući mi ruku, Milan Grahovac (37)koji je je za skoro dve glave niži od mene podseća i mene a i sebe na ovu rečenicu američke košarkaške legende Džona Vudena.

Među 300 takvih osoba u Srbiji, koje su žigosane od rođenja, jeste i srpska ajkula, borac nad svim borcima, veći od svih ljudi koji imaju i dva metra – Milan Grahovac.

Foto: Privatna arhiva

Foto: Privatna arhiva

Rođen je sa ahodroplazijom, bolešću koja ne dozvoljava kostima da rastu. Ipak, fizički invaliditet odnosno nizak rast nije ga sprečio da vedri oko sebe, ali i da postane vrhunski sportista. Na Svetskim igrama malih ljudi u Belfastu osvojio je dve srebrne medalje u trčanju na 60 metara i bacanju kugle. Između ostalih, prisvojio je i bronzu za plivanje 25 metara slobodnim stilom, i zlato u disciplini 50 metara, takođe, slobodnim stilom.

– Ja sam danas, eto, veoma srećan. Imam devojku koja je, takođe, izrazito niskog rasta. Mislim da se mi najbolje razumemo. Ali, nikada nisam imao problem da budem i u vezi sa osobom tipičnog rasta – počinje razgovor za Telegraf Grahovac, koji je, inače, bio gost naše redakcije:

– Život osoba koje su same, bile one niske ili visoke, izuzetno je težak. Samoća je nešto što vas sputava, ne daje vam snagu, ne pokreće vas a posebno one koji imaju zdravstvene probleme sa činom rođenja. Posebno za nas je velika radost i privilegija da imamo nekog, to vam daje motiv da uspete i radite na sebi, danas, sutra da osnujete porodicu… Sve je lakše kada imate nekog.

Foto: Twitter @MilanGrahovac

Foto: Twitter @MilanGrahovac

Pitamo ga da li će to uskoro stati na ludi kamen?

– Paaa, bićete obavešteni – kroz smeh kaže naš sagovornik i nastavlja:

– Srećan sam, i svaki trenutak sa svojom dragom podelim na Tviter, na Fejsbuk. Meni je to slatko i volim da vidim i kad se drugi ljudi vole. Želim da to bude motiv i drugim ljudima, da uvek pokušavaju da se bore za sebe a i to su trenuci za koje treba živeti.

Grahovac je jedan od osnivača Pokreta malih ljudi Srbije. Iako je osnovan još 2009. godine u Somboru, i od tad bio organizator konferencija čiji je cilj borba za ljude izuzetno niskog rasta, ova organizacija koja se finansira od privatnih donacija, još nema svoje kancelarije, koje im je, doduše, obećala gradska uprava Sombora, a do pre dva dana nisu imali ni kompjuter.

– Pokret malih ljudi Srbije je udruženje koje se bavi problematikom osoba izrazito niskog rasta i unapređenjem njihovog položaja u društvu u smislu obrazovanja, zaposlenja, zaštite njihovih prava, bori se protiv diskriminacije, i promoviše sport osoba izrazito niskog rasta. U nazivu pokreta namerno smo stavili “mali”, kao neku vrstu provokacije i da bi nas ljudi zapamtili i identifikovali. Jer, u našem jeziku teško da ćete čuti da neko kaže: ” Vidi ovog niskog” već “vidi ovog malog”. I to je jedan od razloga zašto “mali”. S tim u vezi, prošle godine smo imali jednu divnu akciju koja se zvala “Ja nisam patuljak, ja nisam kepec”, jer želimo da nas ljudi prepoznaju po imenu, po našim delima. I mi, kao osobe izrazito niskog rasta možemo biti dobri ili loši – priča on.

Foto: Twitter @MilanGrahovac

Foto: Twitter @MilanGrahovac

Ovaj pokret, prema njegovim rečima, okuplja 15-ak ljudi, iako u Srbiji ima oko 300 osoba izrazito niskog rasta. Zašto? Dešava se, kaže on, da osoba izrazito niskog rasta vidi osobu koja je, takođe, niskog rasta i okrene glavu, iz straha da ih ljudi ne bi lakše identifikovali.

Inače, iako se naizgled čini da osobe izrazito niskog rasta imaju probleme koji su svojstveni samo njima, Grahovac kaže da se oni identifikuju sa problemima osoba sa drugom vrstom invaliditeta.

– Imamo problem sa mobilnošću i arhitektonskim barijerama. Stepenice su nam problem, problem nam je svaka stolica koja nije prilagođena nama, nameštaj a to sve kod nas izaziva dodatni invaliditetKada sedimo na nekoj stolici koja je prilagođena osobama tipične visine mi se osećamo da ste vi na barskoj stolici. Naš cilj je da se izborimo da nas ljudi uvažavaju. To je naša svakodnevna borba protiv vetrenjača. Bili vi dobar plivač ili naučnik, uvek se nađe neko da vas sputa. Evo, imamo situaciju u Valjevu, gde je naša članica udruženja, koja je završila Ekonomski fakultet, radi sa srednjom stručnom spremom, dok se uporno zapošljavaju druge osobe sa fakultetom. Tim povodom, obratićemo se poverenici za zaštitu rodne ravnopravnosti. Veliki je problem i kada se osobe niskog rasta jave na neki konkurs. Dešava se da kažu da je konkurs zatvoren iako i dalje traje, da nam ne daju formular, ili da, kada konkurišemo za posao u prodavnici kažu da ne žele da im narušavamo ugled – navodi Grahovac i napominje da oni samo žele da budu ravnopravni i da ih ljudi prihvate.

Za sebe lično, kaže, da nema ograničenja u društvu. Od malena se bori zahvaljujući porodici koja ga je odmah bacila u “vatru” bez obzira na hendikep. Ni na školske dane se ne žali iako se od dece može očekivati svašta. Naprotiv, taj period nikada neće zaboraviti.

– Kao i sva druga deca učio sam da plivam i postao sam u tome šampion među osobama izrazito niskog rasta baš zahvaljujući borbi i upornosti. Teško jeste. Na početku je potrebno da se probije psihološka barijera što je, možda, i najteže. Ali, imao sam tu sreću. Prvi dan u osnovnoj školi nikada neću zaboraviti. Svi se okupili oko mene kao da su videli svetsko čudo, i tako je bilo sve do osmog razreda a kasnije i u srednjoj. Deca su u meni prepoznala druga, vođu u nekim situacijama… U srednjoj školi sam, takođe, dva mandata bio predsednik ne zato što sam nizak, već zato što sam bio “bez dlake na jeziku”. Volim da se ističem, volim da budem prvi u svemu, imam taj takmičarski duh – ne krije naš sagovornik i ističe da bi mu mnogi “veliki” ljudi mogu pozavideti na svemu.

Foto: Telegraf

Foto: Telegraf

Za kraj, Grahovac poručuje da nijedan izraz kojim se oni oslovljavaju, poput patuljak, čime je obeležena njihova svakodnevica, nije prihvatljiv jer svi oni imaju ime i prezime. Poručuje i da svaki sekund života treba iskoristiti:

– Svakog jutra kada ustanete recite:” Danas je lep dan”, bez obzira na to što je oblačno. Budite zahvalni što postojite, iskoristitie život, živite ga jer je jedan.

Dan osoba izrazito niskog rasta obeležava se svakog 25. oktobra a trenutno su velike pripreme oko Druge regionalne konferencije osoba izrazito niskog rasta, koja će se održati od 1. do 3. jula. Na njoj će biti održane brojne radionice, biće predstavljene uspešne osobe izrazito niskog rasta iz Srbije i regiona, a gosti će doći iz Bugarske, Makedonije, Crne Gore, Hrvatske, Slovenije i čitavog regiona.

– Ovom prilikom želim da se zahvalim Telegrafu na medijskog podršci, kompaniji Comtrade i gospodinu Veselinu Jevrosimoviću na donaciji u vidu kompjutera i tableta, koji će pomoći našem pokretu u borbi za naša prava i položaj – završava Grahovac.

(Lj. Račić)


Pratite najnovije vesti putem naše Facebook stranice, Twitter-a ili preko Android aplikcije na vašim telefonima.

  Facebook Komentari
Pratite nas na facebook-u