Društvo

EMIL TEDESKI: Napravićemo od srpskog ajvara svetski brend!

Objavljeno: 20.11.2014 | 18:24Izvor: Telegraf.rs

Predsednik uprave i vlasnik hrvatske "Atlantik grupe" u ekskluzivnom intervjuu za Telegraf priča o tome kakva su njegova očekivanja od preuzimanja srpske firme "Fudlend" i otkriva da li je istina da je cena prodaje bila kako su neki mediji pisali 7,5 miliona evra, kao i da li će Hrvati imati problema sa time da jedu srpske proizvode

U medijima se digla velika prašina nakon objave vesti da je hrvatski biznismen Emil Tedeski predsednik uprave i vlasnik  “Atlantik grupe” potpisao ugovor o stopostotnom preuzimanju srpske firme “Fudlend”, poznate po brendu “Bakina tajna”, dojučerašnjeg većinskog vlasnika ove kompanije preduzetnika Vasa Lekića.

Preuzimanje formalno stupa na snagu po odobrenju Srpske komisije za zaštitu konkurencije (čitaj: početkom iduće godine), a ekipa Telegrafa razgovarala je sa Tedeskim ne samo o tome kakva su njegova očekivanja od ovog preuzimanja, već i da li je istina da je cena prodaje bila kako su neki mediji pisali 7,5 miliona evra, da li će Hrvati imati problema sa time da jedu srpske proizvode i misli li da u Srbiji postoji bolja klima za hrvatske firme nego u Hrvatskoj za srpske.

Foto: Marko Todorović

Foto: Marko Todorović

Razgovor smo, razume se, počeli od pitanja ko je sve od “velikih igrača” bio zainteresovan za kupovinu “Fudlenda”, i toga šta je presudilo da baš “Atlantik grupa” za 7,5 miliona evra dobije bitku?

Cena transakcije je ugovorna tajna i s njom ne možemo javno špekulisati, iako mogu razumeti razloge zbog kojih se to čini u medijima i zašto je to ljudima zanimljivo. Drugi potencijalni kandidati nisu nam predmet interesa, u našem fokusu je akvizicija odličnog brenda s asortimanom proizvoda premium kvaliteta koji su prepoznati ne samo u regionu, nego su i deo ponude maloprodajnih lanaca u Švajcarskoj, Švedskoj, Engleskoj, Francuskoj, SAD-u, Australiji, Koreji, Japanu – počinje priču za Telegraf Tedeski, i nastavlja: – Reč je o proizvodima koji se rade odnajbolje sirovine, prema tradicionalnoj recepturi i najviše ručno. To nije “jedan od” proizvoda koji može napraviti svako i upravo takve proizvode želimo u našem asortimanu. Mi verujemo da baš ajvar “Bakina tajna” može postati globalni proizvod, a to je, rekao bih i razlog zbog kojeg smo bili zainteresovani za transakciju i razlog zbog kojeg smo odabrani kao partner. Mi smo prepoznali potencijal, a “Fudlend” je prepoznao nas kao snažan sistem koji razume brend i koji će ovim proizvodima dati podršku i u razvoju i u jačanju pozicija na međunarodnim tržištima.

Foto: atlantic.hr

Foto: atlantic.hr

Nakon kupovine “Fudlenda”, u Srbiji se povela priča o tome kako ljudi gledaju na to što Hrvati ponovo kupuju srpsku kompaniju. Mi vas pitamo, kako se u Hrvatskoj gleda na to što je Hrvat kupio srpsku kompaniju? Drugim rečima, imaju li Hrvati nešto protiv srpskih proizvoda i da li zaista više vole srpsku “bananicu” i “Smoki” od domaćih proizvoda?

- Potrošač prepoznaje kvalitet, “bananica” je najbolji proizvod u kategoriji, a “Smoki” je sinonim za celu kategoriju flipsa i vodeći je na svim regionalnim tržištima, uključujući Hrvatsku. To vam sve govori. Mi na naše poslovanje i strateški razvoj ne gledamo kroz nacionalne naočare, nego primarno kroz poslovnu logiku. Oduvek je tako i to je sigurno jedan od razloga zašto na brendove “Atlantik grupe” u svim zemljama regiona gledaju naprosto kao na svoje brendove. Sva tržišta tretiramo kao domaća i tako nas tretiraju, kao domaću kompaniju. Mi to i jesmo, u svakoj od tih država proizvodimo, razvijamo poslovanje, zapošaljamo, plaćamo porez, ulažemo u zajednicu…

Foto: Marko Todorović

Foto: Marko Todorović

Mislite li da su prodaje ovakve vrste, u tesnoj vezi sa lošom saradnjom države i vlasnika malih i srednjih preduzeća? Kako stvari po tom pitanju stoje u Hrvatskoj?

- Ova konkretna transakcija u vezi je najviše s poslovnom logikom. Odličan brend došao je do prekretnice na kojoj se pokazala potreba za jakim strateškim partnerom kako bi se poslovanje nastavilo razvijati, tako da se priča o preduzetničkom uspehu nastavlja kao priča o još većem uspehu uz podršku snažnog korporativnog sistema. Na svim našim regionalnim tržištima, uopšteno gledajući, ima prostora za unapređenje uslova poslovanja, pojednostavljivanje procedura, proaktivniji pristup administracije prema privredi i bolje osluškivanje potreba ekonomije s ciljem bržeg razvoja. No, naša su konkretna iskustva i u Srbiji i u Hrvatskoj verovatno pozitivnija od proseka, možda je stvar i našeg pristupa. Istovremeno preuzimamo premijum brend koji se proizvodi u pogonu u Igrosu pod Kopaonikom, možemo reći u parku prirode, i završavamo novu fabriku za asortiman sportske prehrane u industrijskom parku Nova Gradiška, gde smo naišli na odličan prijem i predusretljivost lokalne administracije.

Foto: atlantic.hr, foodland.rs

Foto: atlantic.hr, foodland.rs

Otkrijte nam kako ćete menjati brend po kojem je “Fudlend” prepoznatljiv sve ove godine – čuvenu “Bakinu tajnu”?

- Prepoznatljivost brenda i kvalitet proizvoda upravo su razlog zbog kojeg smo ušli u pregovore s “Fudlendom”. Ono na čemu ćemo raditi je daljnji razvoj asortimana i unapređenje tržišnih pozicija proizvoda i u regionu, ali primarno na međunarodnim tržištima. Brend ima veliki potencijal, jednako kao i sinergije koje možemo ostvariti uz podršku velikog sistema, zajedno s Vasom Lekićem koji je osmislio brend i asortiman te ga uspešno predstavio internacionalno, što nastavlja i kao deo tima “Atlantik grupe”.

Kako komentarišete navode da u Srbiji postoji bolja klima za hrvatske firme nego u Hrvatskoj za srpske?

- Ne bih se složio. Već sam ranije delimično odgovorio, naime, u obe države opšta ekonomska klima može biti bolja. Investicije su nužne i treba više da ih bude i u Srbiji i u Hrvatskoj. Ako u kontekstu prekograničnih ulaganja postoji nesrazmernost, onda je najveći razlog u razlici koja postoji u snazi ekonomije dve države. Austrija više ulaže u Sloveniju nego obratno, Slovenija je više uložila u Hrvatsku nego obratno, Srbija je više uložila u BiH nego obratno. Hrvatska ima svojih izazova s kompleksnošću administracije, visokom birokratizacijom sistema, osmišljavanjem projekata koji se mogu proaktivno nuditi ulagačima… Ali niko pri zdravoj pameti neće diskvalifikovati dobru investiciju.

Foto: Marko Todorović

Foto: Marko Todorović

U kom smislu je za vas Srbija važno tržište i ima li važnost uspeha na ovdašnjem tržištu veze sa činjenicom da Srbija ima slobodnu trgovinu sa Rusijom?

- Srbija je naše drugo tržište po veličini, koje u ukupnom prihodu kompanije učestvuje s gotovo 22 odsto. U našem sistemu ovde radi više od 2.000 ljudi i proizvodimo renomirane regionalne brendove. Ugovor o slobodnoj trgovini s Rusijom je koristan, ali trenutno mi te beneficije koristimo tek u manjem delu, npr. kod izvoza “vitamina C” pod našim brendom “Multivita”, koji je vodeći na ruskom tržištu u tom segmentu. Najuspešniji naši proizvodi u Rusiji su “Donat Mg”, “Argeta”, “Multipower” sportska prehrana i bebi dečja hrana.

Foto: atlantic.hr

Foto: atlantic.hr

Da li vam je ikada predstavljalo problem to što je Forbs svojevremeno procenjivao javno vaše bogatstvo? Koliko je opasno živeti na Balkanu kada za vas napišu da ste “teški” 110 miliona evra?

- Koliko god se naslanjaju na neke “čvrste” pokazatelje poput vlasništva nad deonicama, te su procene bogatstva još uvek vrlo paušalne i ne odražavaju sasvim neko realno stanje. Ja se lično s tim ne opterećujem. Konkretno, u Zagrebu gde živim osećam se normalno, ne znam kako bih to drugačije rekao. Ne okrećem se iza sebe, nesmetano se krećem, družim, idem na predstave, koncerte… Ni u Beogradu ili Sarajevu se ne osećam drugačije. Sa saradnicima imam kvalitetan odnos, prijatelji mi ne broje novce, ne mogu uticati na svačije mišljenje i po različitim forumima znam videti razne komentare čije izražavanje omogućuje anonimnost virtualnog sveta. Ne mislim da je to relevantno merilo bilo čega. Rekao bih da živim normalan građanski život i merilo mi je moje neposredno okruženje, porodica, prijatelji, kolege…

Foto: sxc.hu/Orchid85, tangosix.rs, hdwpapers.com

Foto: sxc.hu/Orchid85, tangosix.rs, hdwpapers.com

Kažu da je najteže zaraditi prvi milion. Kako ste vi zaradili vaš? Da li biste da možete da se vratite u to vreme nešto uradili drugačije?

- Iskreno, ništa važno ne bih menjao. Moj put i razvojni put “Atlantik grupe” išao je postepeno, naravno da je bilo grešaka, ali sve nas je dovelo ovde gde jesmo i ja se s tim jako dobro osećam. Od 1991. kad smo krenuli s distribucijskim poslovanjem i šest zaposlenih, danas smo sistem sa 5.000 ljudi i prihodom od oko 700 miliona evra. Ne postoji neki kalendar u koji sam ucrtao prvi milion ostvarenog prometa ili nešto slično, verovatno je to bilo negde tokom prve ili druge godine poslovanja. Uvek sam bio fokusiran na razvoj, novac čoveku omogućuje određenu komociju i ležernost, naravno, ali meni nikad nisu bili glavni pokretač.


Pratite najnovije vesti putem naše Facebook stranice, Twitter-a ili preko Android aplikcije na vašim telefonima.

  Facebook Komentari
Pratite nas na facebook-u