Ljubav i seks

KAO U ROMANTIČNOM FILMU Pronašao ljubav svog života nakon 25 godina

Objavljeno: 26.12.2016 | 23:07Izvor: Blic

Moć ljubavi je neverovatna i kroz vekove bila je inspiracija brojnih umetnika, čija dela su se zasnivala na sretnim životnim pričama ili na tužnim pričama koje možda mogu da nagoveste sretan kraj.

Međutim, sve ono što čitamo u knjigama, slušamo u pesmama ili gledamo na filmovima često je vrlo moguće susresti u svakodnevnom životu, koji se odvija oko nas, jer je svemoguća ljubav večita inspiracija za živote mnogih ludi.

Jedna takva priča raznežila je brojne čitaoce portala Cazin.net, čiji posetitelj je pre nekoliko dana poslao anonimno pismo o tome kako je pronašao ljubav svog života. Posle 25 godina traganja, 6.000 kilometara daleko od njega, uspeo je dobiti filmski završetak zamalo tužne ljubavne priče.

U nastavku vam donosimo njegovo dirljivo pismo

- Davne 1991. godine kad sam imao 16 godina, jako mlad i neiskusan mladić, zaljubio sam se u jednu devojku. Bila je mlada kao i ja. Samo smo se jednom videli i jednom bili zajedno, ono još kao deca. Dečija ljubav. Posle toga, nismo se više videli.

Ona, otišla za svojom sudbinom, a ja sam otišao za Nemačku. Takve su okolnosti bile, rat je počeo. I dalje sam mislio na nju, ali, tu su nam se tragovi pogubili i nikad se više nismo videli. I dalje sam mislio gde li je i šta radi?

Jednom prilikom poslao sam joj nešto para preko nekoga, čak ne mogu ni da se setim, bilo je to davno, ali još uvek pamtim neke deliće iz prošlosti.

Zaratilo se i bilo je teško stanje, zagubio sam sve tragove od te devojke, ali je stalno bila u mojim mislima. Rat, nema kontakta ni sa kim, teška situacija, nje nema, a ja mislim o njoj. Završio se rat u Bosni... Čak sam se plašio i pomislio možda se udala i šta ako njen muž sazna da je neko traži, ne bih želio da joj stvorim neprilike. Ali, ja je volim, nešto je jače od mene samog. Niko mi nije znao reći ništa o njoj. Imao sam devojaka i bio sam zaljubljen. Jednu ženu sam oženio i imam sa tom ženom troje zlatne dece. Međutim, često sam mislio, da mi je nešto čuti o toj neznanoj devojci, makar nešto, ali o njoj ni traga ni glasa.

Foto: ženskimagazin.rs/ilustracija / Arhiva

Godine 2006. sam čuo da se moja prva ljubav udala, da živi u SAD, ima muža i familiju. Samo sam joj sreću poželeo. Ipak, bio je to jedan divan osećaj kad nešto čuješ za nekoga koga voliš, a ustvari ne znaš ni koga voliš. Bilo mi je i to dovoljno što znam ali i dalje sam neprestano mislio na nju. Njeno ime i prezime nikad nisam zaboravio.

Prošlo je 25 godina od tada. Dolazi nesto najlepše, što je moglo da se desi.

Telefon mi ugašen, „Fejsbuk“ isključen i tek nakon nekoliko dana primam poruku. Hmm od koga je, zapitam se. Otvorim i pogledam.

Poslana je 11. novembra 2016. Godine, a tamo piše: "Da li se poznajemo, ako ne izvinite što smetam?"

Jedanaest dana kasnije odgovorim na poruku.

Bila je to moja ljubav, o kojoj maštam celi život, ni sanjao nisam da ću se sa njom nekada čuti. Ona je razvedena, i ja sam u istoj situaciji. Jednostavno, nije bilo suđeno da nastavimo živote sa bivšim bračnim drugovima. Još se nismo videli, ali porukama i telefonom se čujemo povremeno. 25 godina čekam ovaj trenutak. Moj se san ispunio. Hvala ti Bože!

Moja ljubav daleko živi 6000 km, ali tako mi je blizu i jedva čekam naš prvi susret. Živim za taj dan. Spreman sam da je potražim i da joj krenem u zagrljaj. Spreman sam na daleki put, Bože zdravlja i bićemo ćemo srećni do kraja života, ako Bog da.

Volim te ljubavi moja.

Želim da ovo podelim sa vama svima i da verujete u ljubav. Nikad nije kasno i ne gubite nadu, čuda se dešavaju - napisao je ovaj zaljubljeni čovek.


Pratite najnovije vesti putem naše Facebook stranice, Twitter-a ili preko Android aplikcije na vašim telefonima.

  Facebook Komentari
Pratite nas na facebook-u