- Snimak je ovekovečen na bazenu kod Hotela broj 3, u čijoj blizini je bilo i tenisko igralište. Ja sam bio u vodi sa belom gumenom kapom, a pored mene su uživali i neki Englezi koji su tada radili u rudniku Stari trg, dok se Vlado u svom stilu zabavljao sa devojkom čijeg imena ne mogu da se setim - priča za "Novosti" Nikola Tale Abramović (95), dugogodišnji prijatelj Noletovog dede i jedan od najpoznatijih crnogorskih šofera, koji je krstario drumovima bivše Juge i evropskim magistralama.

Tale kaže da je spreman da Đokovićima pokloni ovu crno-belu fotografiju.

- Najviše bih voleo da stisnem ruku Noletu, zagrlim ga i kažem mu koju reč za njegovog dobrog dedu, ljudeskaru. Za Vlada me vežu najlepše uspomene i evo u ovim poznim godinama osećam potrebu da se makar na ovaj način odužim vernom drugu iz mladalačkih dana, kada smo skupa jeli hleb sa sedam kora. Njegova smrt me potresla, ali nisam zbog zdravlja mogao da mu se poklonim pred odlazak u večnost. Zato čuvam čitulju iz novina sa kojom ponekad porazgovaram - dodaje Nikola.

Naš sagovornik kaže da se Vlado po mnogo čemu izdvajao od ostalih, pre svega po lepoti.

- Bio je šarmer, pun duha i pozitivne energije, pravi đavolak na kog su se devojke lepile. U njegovom društvu uvek je bilo veselo, a humorom je svima nama skidao umor. Bio je jak karakter i na njegovu reč smo se uvek mogli osloniti.

Novak nije krio privrženost deda Vladu,Foto: Privatna arhiva

Nije Nikoli Abramoviću volan bio glavni rekvizit, nego i lopta. Igrao je fudbal u Trepči godinama i bio nezamenljiv na poziciji halfa.

- Vlado mi je davao veliku podršku sa tribina. Doveo bi celo društvo koje je gromoglasno navijalo, pevali bi i skandirali. Mnoge uspomene me vezuju za tog divnog čoveka. Bili smo tim, a uz to, vezivali su nas koreni jer smo obojica iz nikšićkog kraja - on iz Jasenovog Polja, a ja iz grada. Bili smo deo crnogorske kolonije, jer je u fabrici bilo još Crnogoraca koji su vredno radili. Sećam se naših putovanja po Kosmetu, obilazili smo Pećku patrijaršiju, Dečane, Gračanicu.

Seća se kako je hteo da "pukne od sreće" kada su mu iz tazbine javili da je Nole Vladov unuk. Od tada do danas navijaju za Novaka.

- Tako je i sada kad mu reket ne ide baš od ruke. Siguran sam da će opet biti onaj stari, neponovljivi - dodaje Tale. - Zato mu poručujem, javi se Nole! Čeka te dedina slika. Znam da ti je bio jedan od najvećih oslonaca.

Vladimir Đoković sa najmilijima 1953. godine u Zvečanu


POZIV PREKO "NOVOSTI"

KADA je Novak Đoković pre pet godina došao u Nikšić i u Jasenovom Polju prisustvovao osvećenju, crkve Svetog arhangela Mihaila, u rodnom mestu njegovih predaka, u masi koja ga je dočekala bili su i Abramovići.

- Pokušali smo da dođemo do njega ali nismo uspeli. Čekali smo da se narod raziđe. Nosili smo i ovu sliku, da mu je poklonimo, ali je do naše junačine bilo nemoguće doći. Nadamo se da ćemo preko "Novosti" uspeti da je konačno predamo - kaže Tale.