PREUZMITE medio.rs ANDROID APLIKACIJU

BOLJE DA ŽIVIM U PODRUMU U CENTRU NEGO U VILI NA PERIFERIJI: Da li se slažete s ovom urbanom Beograđankom?

03.07.2015 19:28
- Muka mi je bilo od života u predgrađu. Brat me stalno zavitlava kako sam snob i kako sam prostranu kuću sa protočnim bojlerom i toplom vodom zamenila memljivim gradskim podrumom. Boli me uvo za bojler i toplu vodu - priča Svetlana

Zanimljivo


Nije važno kako živiš nego gde živiš!

Ovom se vodi 27-godišnja Beograđanka Svetlana R., urbana devojka iz “kruga dvojke”… Ona, čini se, ima sve što želi u životu – stan u centru, u pravom centru grada!

Na tome insistira na samom početku razgovora s nama. I to bi otprilike bilo sve.

Šta je na trpezi, u frižideru i stomaku, izgleda manje je bitno. A po utisku koji stičemo na ulasku u njen više sobičak nego stančiću Jevremovoj nije mnogo bitno ni šta se ima od nameštaja.

– Ma, nema stomak prozor, pa da o tome razmišljam! – uz osmeh, baš sa ovom opaskom s nama počinje priču Svetlana, koja, saznajemo u letu, radi kao pravnik u jednom od još uvek vitalnih državnih preduzeća.

Foto: Tanjug

Foto: Tanjug

– Celo detinjstvo sam provela u Borči i zarekla sam se da ću, čim se dočepam prvih para, kupiti stan u centru! I to ne bilo gde, nego na Dorćolu! – kategorično priča Svetlana zavaljena u jednu od tipičnih socrealističkih fotelja iz kasnih 70-ih.

Prvo što je ova pravnica koja, međutim, veoma drži do toga šta ima na sebi uradila bilo je – prodaja roditeljskog stana u Borči, koji je “podelila” s bratom.

Foto: Petar Lazović

Foto: Petar Lazović

On, međutim, kaže, nije bio voljan da se odrekne komfornog doma od 100 kvadrata za male pare, međutim Svetlana je bila uporna!

– Ma, bilo je ili da rasturim to sve, ili da se ubijem! (smeh)… Muka mi je bilo od života u predgrađu. Boško me stalno zavitlava kako sam snob i kako sam prostranu kuću sa protočnim bojlerom i toplom vodom zamenila memljivim gradskim podrumom, ali ja to tako ne vidim! Lepše mi je u mojih dorćolskih 20 kvadrata, nego u onih 100 u Borči! Boli me uvo za bojler i toplu vodu. Koga to još interesuje? – pita nas s podignutom obrvom ova Beograđanka otkrivajući da nije uvek baš ovako sigurna u sebe.

Foto: flickr/Peter Dutton

Foto: flickr/Peter Dutton

– Možda se glupavo osetim kad neko treba da mi dođe od prijatelja… Ponekad mi se učini da me gledaju s poniženjem što spavam u kuhinji, ali i to brzo prođe… Pa, bolje i to nego da moram nekoga da zovem da mi dođe u Borču! – odmah se vraća “na svoje” Svetlana.

Foto-ilustracijja: Profimedia

Foto-ilustracijja: Profimedia

- Važno je biti u centru iz toliko razloga… Ovde su svi koji nešto znače u gradu. Kad izađem na ulicu sretnem sve same poznate ličnosti – glumce, pevače, voditelje… Takve stvari učine da se osećam boljom i važnijom. Malo se stisnem s parama, pa imam i za izlaske na najboljim mestima. Oko garderobe mi je najlakše. Tu uvek možeš da se izvučeš da te i ne provale. Šta ko danas zna o originalima i kopijama. Ma, samo nek sam ja u mom centru. Kad se setim svih onih primitivnih komšinica s viklerima na glavi iz Borče, jeza me uhvati – priča nam ova 27-godišnja devojka, koju ne možemo da ne pitamo planira li ceo život da provede u ovih 20 kvadrata i da li zaista misli da će jednog dana kada postane majka za njeno dete biti bolje da raste u ovom adaptiranom podrumu nego u Borči, koju iz nama i dalje neshvatljivih razloga mrzi.

Foto: Wikipedia.org

Foto: Wikipedia.org

– Ako ikada budem majka, a nadam se da jednog dana hoću, svim silama ću se truditi da moje dete nema pakleno i primitivno detinjstvo kao ja. Nikada neću oprostiti ocu što nije u ono vreme uzeo stan u centru od države, nego sam morala da čekam da se desi tragedija, pa da dobijem ono što mi pripada.Ne možete ni da zamislite kako me drugačije gledaju kada dođem u neko fensi nepoznato društvo i kada kažem da sam sa Dorćola. To je status, ponos… Jače je nego da imam dobra kola, brdo Kavalijevih haljina, Guči torbi ili Manolo Blanik cipela – skoro pa fanatično objašnjava Svetlana ispraćajući nas iz svog više nego skromnog stančića smeštenog u suterenu jedne tipične stare gradnje u Jevremovoj.

Foto-ilustracija: Profimedia

Foto-ilustracija: Profimedia

Na izlasku nas dočekuju – smog, buka automobila i jedna bakica od osamdeset i nešto povijena do zemlje s teškim cegerom u ruci…

Dok pomažemo baki da se popne uz stepenice zgrade koja nema lift, pada nam na pamet jedna stvar: Da li bi i ona radije bila ovde nego u stanu od 100 kvadrata u Borči?