DRAŽA UZVRATIO ŠAMAR TITU: Evo kako su četnici U INAT slavili Svetog Savu!
Svetosavski kongres nije stvar koja se u Srbiji održava od skoro, već su i pripadnici Četničkog pokreta Dragoljuba Draže Mihailovića slavili Svetog Savu, a tako je 1944. godine i održan istorijski Kongres ravnogoracakao odgovor četnika na Drugo zasedanje AVNOJ-a!
Ovaj kongres održan je od 25. do 28. januara 1944. godine u selu Ba kod Gornjeg Milanovca (3 km od železničke pruge Beograd — Gornji Milanovac), a među delegatima bilo je najviše zemljoradnika – 127. Slede državni činovnici (41), trgovci (18), advokati (14), sveštenici (9), lekari (6), ekonomi i agronomi (6), inženjeri (5), penzioneri (5), privatni činovnici (4), studenti (3), novinari (3), industrijalci (2), farmaceuti (2), pravnici (2), kao i po jedan zanatlija, fotoreporter, senator, ban i banovinski poslanik. Zanimanje 20 delegata ostalo je nepoznato.
Na kongresu je usvojena rezolucija Baška rezolucija, koja je predviđala obnovu Jugoslavije kao parlamentarne monarhije sa tri federalne jedinice, Srbijom, Hrvatskom i Slovenijom. Na kongresu je dogovoreno i stvaranje Jugoslovenske demokratske narodne zajednice (JDNZ), političke koalicije koja bi podržavala ravnogorski pokret.
Kongres je počeo u zoru 27. januara na Svetog Savu, zbog čega će u istoriju ući pod imenom Svetosavski kongres. Najpre je desetak sveštenika i monaha održalo bogosluženje, oko stola sa krstom, kolačom, koljivom i svećom. Potom su svi prisutni otpevali Himnu Svetom Savi, a onda je jeromonah Jovan Rapajić, sledbenik i najbolji učenik episkopa Nikolaja Velimirovića, održao nadahnutu besedu o prvom srpskom prosvetitelju.
Kako prenose Pogledi, rakteristično je da je Draža prvu rečenicu posvetio “palim borcima i nevinim žrtavama u ovoj borbi“.
– Mislim da ću biti i tumač i vaših želja, ako sa ovog istorijskog skupa budem izjavio da će porodice palih žrtava vazda biti predmet našeg staranja i zalaganja za njihovu budućnost -rekao je potom, u želji da predstavnici najmoćnijih stranaka – za koje je verovao da će vladati i posle rata – ne ponove greh prema ratnim vojnim invalidima sa Cera, Kolubare i Solunskog fronta.
– U ime kraljevske vlade i Jugoslovenske vojske pozdravljam vas kao predstavnike organizacija demokratskog naroda Jugoslavije i želim vam srećan rad na ovom velikom narodnom i državnom poslu. Naš po broju mali, ali duhovno veliki narod, koji je kroz celu svoju istoriju uvek bio kao i danas predmet divljenja celog sveta u borbi za svoj opstanak, naterao je žilavom borbom i svoje neprijatelje da ga poštuju. Prelazeći preko istorijata i uzroka privremenog gubitka države, i u prošlom i u ovom nametnutom mu ratu, opominjem svet na činjenicu da je naš narod izlazio iz svake oružane borbe kao pobedilac, jer je živeo i umirao za slobodu. U ovom ratu protivnici i napadači izmislili su i novo oružje. Oni žive u zabludi da će moći klevetama protiv vodećih ljudi takvog naroda i obmanama neupućenog sveta postići ono što brutalnom silom oružja ne mogu. Kao vojnik koji po rođenju i osobinama pripada ovakvom slobodarskom i junačkom narodu, nisam mogao niti hteo da napustim svoga kralja i svoju Otadžbinu. Ja sam se zakleo da ću za kralja i Otadžbinu život dati. Ja sam svoju zakletvu ispunio. I bio sam siguran da ni narod, kome pripadam, neće se nikad pomiriti sa ropskim životom.
Jugoslovenska vojska pod mojim vođstvom i ja lično, bili smo i doživotno ostajemo verni i odani vrhovnom komandantu, njegovom veličanstvu kralju Petru Drugom. Mi, vojska i ja lično, verni smo sada i bićemo verni i ubuduće ustavnom i zakonitom poretku u Jugoslaviji, kao što smo bili i bićemo doživotni branioci njene teritorijalne neprikosnovenosti. Mi, vojska i ja lično, smatramo da je isključivo pravo slobodnog i na demokratskim načelima izabranog narodnog predstavništva, da ustavnim putem zivrši organizaciju države. Najenergičnije i sa gnušanjem odbijam tendenciozne glasove o kolektivnoj odmazdi prema ma kome – rekao je Draža.