To je ona subota u koju je Isus Hristos pokazao da je došao kraj starom veku koji je bio obeležen svetkovanjem subotnjeg dana, i otpočeo novi vek u kome se praznuje dan njegovog Vaskrsenja.

U pitanju je drugi dan hrišćanske žalosti, nakon Velikog petka kada je Hrist razapet na Golgoti, zbog čega se i Velika subota, koju je prema verovanju Isus Hristos proveo u Hadu, podzemlju, i provodi se u molitvi i tišini.  

Jutrenje Velike subote u novije vreme ne služi se rano izjutra, već na Veliki petak uveče. Pred Hristovim grobom, uz kađenje i držanje sveća, vrši se slika Hristovog pogreba. Slavi se pobeda Hristova nad smrću i prvi put se saznaje da je ovo blagoslovena subota u kojoj Spasitelj leži mrtav.

U njoj je Spasitelj usnuo, uz njegovo obećanje da će vaskrsnuti u treći dan. Vernici celivaju plaštanicu koja je na Veliki petak svečano izneta pred pravoslavne oltare.

Narod u hramovima odgovara molitvom na horsko pojanje anđela i sa upaljenim voštanicama iščekuje Vaskrsenje, najradosniji praznik pobede života nad smrću koji je osnova hrišćanske vere.  

Ovaj obred se poštuje u svim pravoslavnim hramovima, a u Jerusalimu se sva događanja vezuju za Crkvu Groba Hristovog, gde vernici svake godine na Veliku subotu prisustvuju čudotvornoj pojavi “Blagodatnog ognja”.

Na veliku subotu se ne radi u polju i žene ne rade ručne radove. U kućama koje su imale smrtni slučaj, jaja se farbaju u tamno crveno, crno ili “maste” u čađi. Jaja, shodno narodnom verovanju, valja da farbaju isključivo žene.

Sutra je i posljednji dan Velikog posta.

pink.rs