SRBIN KOJI JE PREBIO NATO PILOTA STIGAO U BEOGRAD: Pao mi je mrak na oči kad sam se setio male Milice!
Čuo sam kako taj Englez "laje" za susednim stolom i hvali se pred društvom kako je bombardovao Srbiju. Kad je rekao da su nas malo pobili i da je trebalo još jer se ne razlikujemo od svinja, pao mi je mrak na oči i "srčka" mi je proradila. Prišao sam za njegov sto i pitao ga da li se zaista ne kaje zbog silnih ljudi i dece koje je pobio. Bez blama mi je sve to ponovio i obratio mi se, smejući se, sa: "I?" Tad sam ga nokautirao!
Klasični nokaut
Ovim rečima Rade Stančić, Srbin iz Loznice, opisuje za Informer događaj od prošlog četvrtka, kada je u kafiću "Hilt" u Cirihu nokautirao engleskog pilota jer se ovaj hvalio da je učestvovao u zločinačkom NATO bombardovanju Srbije.
- Sećam se da sam mu najpre na nemačkom rekao da je "rupa od dupeta", što je u Švajcarskoj najteža uvreda, a onda sam mu i na srpskom opsovao sve po spisku. Setio sam se male Milice Rakić (poginula u NATO agresiji, prim. aut.) i rekao tom skotu da ustane, pa ga nokutirao klasičnim krošeom. Dohvatio sam i posudu sa šećerom i njom ga posekao po licu - priča Stančić, koji se od pre dva dana nalazi u Beogradu.
U Srbiju je, kako kaže, prvenstveno došao zbog izbora, ali i da sačeka kako će se formalno ovaj incident raščivijati.Zasad, koliko zna, Englez ga nije tužio. Radetova zvanična izjava za švajcarsku policiju jeste da se pilot sapleo sam i pao. Međutim, Britanac zakonski ima pravo da podnese protiv njega tužbu u roku od 30 dana.
- Ubrzo ću znati na čemu sam i da li će protiv mene uopšte biti pokrenut postupak. Ukoliko me tuži, opcije su razne. Mogu da odgovaram samo za tuču, za šta je zaprećena novčana kazna od oko 1.000 franaka, a mogu i za pokušaj ubistva. Čuo sam da se Englez odmah vratio u London i da ima posekotinu ispod jagodice, ali nije teško povređen - ispričao nam je Stančić.
Ukoliko sve bude u redu po njega, Rade, koji je i bivši bokser, planira da se sledeće nedelje vrati u Cirih, gde su mu supruga i ćerka, koja inače predaje kao nastavnica u osnovnoj školi.
Stančić s osmehom dodaje i da mu je sin jedinac u Beogradu upravo diplomirao na stomatologiji i da je zbog svoje dece veoma srećan roditelj.
- Kad mi je ćerka telefonom rekla da se još ne vraćam, ali i da je vrlo ponosna na mene, srce mi je bilo prepuno. Mi smo kao porodica oduvek svi bili velike patriote i drago mi je što su mi i deca takva. Naopako da su drugačija - komentariše Stančić karakterističnim lozničkim akcentom, koji nije izgubio ni posle 37 godina života u inostranstvu.
Vraća se u rodno selo
Namera mu je svakako, kaže na kraju našeg razgovora, da se pod stare dane sa suprugom vrati u rodno selo Donje Nedeljice, gde je sagradio porodičnu kuću, i da se malo smiri posle burnog života.
- Stekao sam dosta toga, radeći silne godine sve i svašta. Ali mnogo toga sam i darivao u humanitarne svrhe. Posebno tokom rata. Verujem da sam, s obzirom na moje mogućnosti, dao više nego neki od naših najpoznatijih sportista. Sad se približava vreme da konačno i sam malo uživam - naveo je on.
Podrška sa svih strana
Stančić kaže da zapravo još nije svestan šta ga je snašlo "preko noći" i koliko je njegov postupak naišao na odobravanje sa svih strana.
- Telefon će bukvalno da mi eksplodira od silnih poziva. Zovu me brojni prijatelji raznih nacionalnosti i čestitaju mi. Zovu me poznanici čak iz Amerike i Australije, ali i razni meni nepoznati ljudi i pružaju mi podršku. Desilo mi se čak i da mi hrvatski carinik na granici sa Slovenijom kaže: "A ti si taj. Čestitam ti, neka si" - priča Stančić.